Nikšićko polje je najveće karstno polje u terenima Crne Gore. To polje je zatvoreno tj. sa svih stana oko njega tereni imaju veću nadmorsku visinu od polja. Ono se nalazi u sjeverozapadnom dijelu sliva Skadarskog jezera a na prosječnoj visini od oko 630 m n.m. Na krajnjem sjeveru (Vidrovanu) kote polja dosežu visinu od 660 m n.m.; a na krajnjem jugoistoku (Slivski ponor) oko 600 m mm. Površina mu je oko 65 km2. Ovo polje je nagnuto od sjeverozapada ka jugoistoku u kom pravcu je izduženo. Po tom pravcu dužina mu je oko 18,5 km, dok mu širina varira i ide u prosjeku od 3 do 4 km. Iz samog polja strče krečnjačko-dolomitske glavice od kojih je najviša Trebješka glavica sa kotom 762 m n.m. Pojava glavica u polju i zalaženje krećnjačko dolomifcskog gorja u vidu poluostrva u polju čine ga razuđenim. Za pojedine djelove polja postoje posebni nazivi kao što su na sjeveru Gornje polje, koje se preko Mokre njive veže sa Kočanskim i Krupačkim poljem i još dalje centralnim dijelom polja u kojem je središte Nikšića. Na zapadu su Lugovi, Vrtač i Slano, a na jugoistoku Pac polje i Slivlje. Zapadni i južni dijelovi ovuga polja su periodično plavljeni. U tim dijelovima polja ostvarene su vještačke akumulacije: Krupačko jezero, Slano jezero i Vrtačko jezero. Na istočnoj strani je lijeva pritoka rijeke Zete rijeka Gračanica koja je uklesala župsku kotlinu od zabrana Kralja Nikole do vještačke akumulacije Liverovićko jezero.
Sliv Nikšićkog polja uglavnom izgrađuju mezozojski karbonatni sedimenti među kojima preovlađuju krečnjaci (Vidi prilog II). Ti sedimenti su tektonski izlomljeni, jako skaršćeni i veoma vodopropustni.
Osnovno polje čine pretežno mezozojski krečnjaci i dolomiti, a prisutne su i dvije uske zone izgrađene od gomjokredno – paleogenog fliša: glinaca, laporaca i pješčara. Osnovno gorje polja zaplavljuju limnoglacijalni (a po sjevernom i sjeveroistočnom obodu flivioglacijalni) sedimenti: Šljunkovi, pijeskovi i gline. Debljina ovih sedimenata varira, a u prosjeku je oko 15 m. Bušenjem su otkrivene vrtače u kojima su kvartarni sedimenti i veće debljine.
Polje je nastalo po pravcu – dolini nekadašnje rijeke Zete zahvaljujući sistemu rasjeda, reversnih rasjeda i kraljušti. Medu rasjedima koje treba posebno istaći kada je u pitanju geneza Nikšićkog polja je Budoški rasjed. Taj rasjed ide južnim obodom polja. Duž tog rasjeda sjeverni dijelovi terena su se spuštali. Ti tereni danas predstavljaju osnovno gorje polja.
U polju su bušenjem konstatovani, na osnovnom gorju, samo kvartarni (limnoglacijalni) sedimenti. Na osnovu toga, vrijeme nastanka ovog rasjeda a time i Nikšićkog polja, može odgovarati najranije kraju pliocena, odnosno početku kvartara.
Kako se to vidi, lako je doći do zaključka da u osnovi postanka Nikšićkog polja leži tektonika, a njegov današnji izgled su modelirale površinske sile: karstna, riječna i jezerska erozija.
Gračanica oblikovala istočni dio polja
Na prelazu između Slanskog polja i ostalog dijela Nikšićkog polja (Vrtac, Lugovi, Kličevo, Suvo polje, Pac polje i Slivlje) ravan polja se postepeno uzdiže prema sjeveroistočnim djelovima, ka ušću Gračanice u polje, otkuda su nanesene sve naslage fluvioglacijalnog nanosa. U tom dijelu Nikšićkog polja nadmorska visina ravni polja raste od 600m u Slivlju do 640m na ulazu Gračanice u polje. Debljina fluvioglacijalnog nanosa u ovom dijelu polja je od 14 do 15m (Radojičić 2010).
