Zabran kralja Nikole, iznad Gornjeg Morakova, je šumovito područje između planine Prekornice na jugu i Maganika na sjeveru, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića. Ovo područje je izuzetno bogato florom i faunom, Karakteriše ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići i koristio ga je za odmor i lovište.
Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke.
Ovo je krajolik sa izvanrednim pejzažnim vrijednostima, gdje je u amfiteatralnom vrlo upečatljivom prostoru prisutno nekoliko dobro očuvanih šumskih zajednica kao što su: zajednica brdske bukove šume (Fagetum moesiacae montanum), zajednica bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum moesiacae), zajednica crnog bora (Pinetum nigrae montenegrinum) i zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum) koje daju izvanredan estetski doživljaj. Osim gore navedenih endemičnih i reliktnih biljnih vrsta ovdje je zastupljena i endemoreliktna vrsta planinski javor (Acer heldreichii subsp. visianii) i niz drugih endemičnih i reliktnih biljnih vrsta.
Pri dnu ovog šumskog kompleksa, kod sela Bjeloševina, vrlo dobro su izražene naslage morenskog materijala što ukazuje da je ovdje glacijacija imala značajnog udjela, a to ovom prostoru daje dodatnu posebnu vrijednost. Ovaj lokalitet, iznad Gornjeg Morakova, odlikuje se velikim bogatstvom flore i faune, velikim brojem endemičnih vrsta biljaka i životinja, raznovrsnim šumskim zajednicama i posebnim pejzažnim vrijednostima zbog čega je i predložen za zaštitu kao poseban prirodni predio.
